|
|
Ako me još čekaš
Plovim od oluja,
A prejak je vjetar.
Ako me još čekaš
Onda znam da vrijedi.
Jedina si i stvarna,
Ljubav si i sudbina.
Želje
Kao prvu rosu,
Na pupoljku od ruža
Obrisat će ti suze sunčan dan.
Sve što nismo,
Ja ti želim,
Zagrljaj i ljubav,
Ti to dobro znaj.
Prošla ljubav
Kad prođe ljubav
Dođe tišina,
A ti za ruku držiš sjenu.
Neko vrijeme od sjećanja živiš,
A onda kreneš dalje,
Jer tako mora biti,
Tako uvijek bude,
Bezbojno i sivo.
Kad prođe ljubav
Jutra su hladna,
A noći prazne.
Dok koračaš od tuge
Sanjaš da pokuca sreća
I donese bolje dane.
Ljubav
Kad prepoznaš ljubav
Piši i pretvori osjećaj u riječi,
Pretvori ih u dane oluja.
Kad pogriješiš u ljubavi
Ne zaboravi oprostiti.
Pokušaj učiniti prvi korak,
Ljudski je pogriješiti
I nitko nije savršen,
Ne zaboravi na to!
Sjećanja
Sačuvao sam samo najbolje
Od srca moga,
Za sretne dane koji dolaze.
Da ne izgubim poljupce,
Suze mijenjam osmjehom,
Hladne kiše
Za sunčan dan,
Nabujale rijeke
Za miris mora,
Ružin pupoljak
Za plavi cvijet,
A kad mi se čini da je nema
Tonem u mrak.
Čekam te
Čekam te
U predgrađu stvorenog svijeta,
Na obali pomiješanih boja.
Noć je bila
Kao sjenka leptira na ruci,
A ti si došla iz srca
Onom skrivenom stazom
Od proljetno cvijeća.
Došla si
Puteljkom od latica nošenih vjetrom.
Poput odbljeska u vodi
Zaslijepila si me.
Ona
Gledam ju dok spava
I vidim bijelog anđela,
Kako stoji kraj bijelih ruža
I gleda me.
Njenoj ljepoti nema kraja.
To rumeno lice,
Te plave oči,
Podsjećaju me na more.
Dok ju gledam,
Prisjećam se veselja
Koje smo prošli.
Savršena je,
Tako lijepa,
Kao ljiljan na ljetnom suncu.
Volim ju
Gledam ju, nježno se smije.
Osmijeh njen me razara,
Budi u meni osjećaje
Topline i sigurnosti.
Volim njene oči,
Duboke kao tihi ocean
I njenu kosu.
Ljepša je iz dana u dan
Moj mir, moja sreća
Samoća je duga,
Ostala je samo tuga.
Noći su besane,
Prostorije prazne,
Nigdje nikoga.
Ni prijatelja da me utješi.
Pitam se tko sam?
Ne znam ni što sam!
U glazbi nalazim svoj mir.
Bah, Mozzart, Shubert i Beethoven,
Moja su inspiracija,
Da pišem, skladam,
Sviram i slušam,
Prekrasne rumene melodije.
Kao rosa što pade na zemlju,
Moji prsti nježno tipkaju
Stvarajući, klesući i upisivajući
Moje osjećaje u valove nota
Što ih napisah i oslobodih.
Eksplozija osjećaja me obujmi,
Sviram, brže i brže,
Dok naposljetku,
Dugo očekivana tišina.
I opet!
Eksplozija boja, osjećaja,
Snage ispunjava prostoriju,
Moji prsti veselo skakuću
Sa note na notu,
Tvoreći RAJ.
| < | kolovoz, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by *95punk*
Otprilike moje misli, pjesme i događaji.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
kodovi za igrice
youtube
metacafe nešto kao youtube
Note za klavir
Note za klavir-klasika
Facebook
Cinestar
Blogovi
Predivne Priče
Srodna duša
dobar blog
super frendica
Život je jedan,
poštuj ga, njeguj,
iskoristi svu sreću
koju imaš.
Ne dopusti nikome
da zarobi tvoje srce
kao pticu u krletci.
Bori se svim snagama
za ono što vjeruješ,
što činiš i što čini tebe.
Bori se!
Nitko ti ne može oduzeti pravo
da živiš ispunjen život.
Živi život kroz svaki dan, nek ti bude osmjeh na licu i u najtežim situacijama, budi stretan što imaš sebe i one koji te vole.
Budi sretan što si živ!
Evo još jedna pjesma. Nije me jako dugo bilo.
Samoća je duga,
Ostala je samo tuga.
Noći su besane,
Prostorije prazne,
Nigdje nikoga.
Ni prijatelja da me utješi.
Pitam se tko sam?
Ne znam ni što sam!
U glazbi nalazim svoj mir.
Bah, Mozzart, Shubert i Beethoven,
Moja su inspiracija,
Da pišem, skladam,
Sviram i slušam,
Prekrasne rumene melodije.
Kao rosa što pade na zemlju,
Moji prsti nježno tipkaju
Stvarajući, klesući i upisivajući
Moje osjećaje u valove nota
Što ih napisah i oslobodih.
Eksplozija osjećaja me obujmi,
Sviram, brže i brže,
Dok naposljetku,
Dugo očekivana tišina.
I opet!
Eksplozija boja, osjećaja,
Snage ispunjava prostoriju,
Moji prsti veselo skakuću
Sa note na notu,
Tvoreći RAJ.
Izrugivanje
Izrugivanje je oblik mržnje, i to nemoćne, otrovne mržnje koja ne može dotaknuti svoj predmet nikako drugačije, nego da ga barem u svojem umu pokuša umanjiti. Oni koji su se rugali i smijali Isusu dok je nosio križ nisu to činili zato što im je bilo zabavno, zato što su ga smatrali istinski smiješnim, nego zato što su ga smatrali nekim svetim, mudrim, moćnim, vrijednim divljenja, a ruganje je bio njihov način da ga dotaknu, da ga pokušaju na neki način doživjeti kao sebi ravnog ili ispod sebe. Oni koji se sada rugaju Hitleru i od njega prave karikaturu
ne čine to zato što bi im Hitler bio smiješan, nego zato što je ruganje način da izađu na kraj sa svojim strahom, osjećajem nemoći, osjećajem poniženosti, pa žele njega zauzvrat poniziti i umanjiti.
Ruganje je psihološka reakcija emotivno slabih i poraženih primjeraka ljudske vrste, reakcija na osjećaj bespomoćnosti i inferiornosti, pokušaj da se ono što ih ugrožava i nadilazi svede na vlastitu mjeru, da se reducira na sebe kao referentni okvir. Takvo ruganje i ismijavanje je meni poprilično grozan simptom bespomoćnosti i očaja, i kad netko u tom ruganju čitavo vrijeme boravi, to znači da se radi o osobi koja time prikriva želju da uzme komad štrika i s njim ode na tavan. Tamo gdje će se jaki pojedinac rasplakati, slomiti, emotivno isprazniti i uzdići jači nego prije, emotivno skršeni i slabi pojedinac će se smijati i izrugivati, jer nije u stanju podnijeti i preživjeti slom, za njega je slom fatalan i u konačnom smislu destruktivan.
Zbog razumijevanja principa na kojima počiva vaš smijeh, vaša zabava i vaše izrugivanje, ja vas ne mogu čak ni žaliti, nego vas istinski prezirem i držim slabićima, otpacima ljudske vrste, evolucijskim promašajima kojima je smisao postati gnojivo na kojem će rasti jači i bolji - oni koji su sposobni plakati, diviti se, obožavati, izgorjeti i uzdići se iz vlastitog pepela.
Daniel Turina
Dobro ovo je bilo malo grubo ali djelomično istinito osim onog preziranja. Nemojte mislit da sam ja to napisao. To je napisao kao i što piše Danijel Turina. Ako vas zanima ko je taj čovjek, tražite na netu. To je to. Komentirajte!
Evo došla je škola
. Ja nebi u školu
ja bi spavao doma, pio i jeo
. Već su pali ispiti i 4-vorke,a kako nemam pojma. Ne učim i samo se izležavam. Eeee kad bi tako bilo cijele godine
. Jučer sam bio kod moje ljubljene Angele i tamo sam se šišao. Poslje smo išli na roštilj i nažderao se ja. Uglavnom, danas sam bio u toweru i noge me bole. Bio ja sa starom a ona iz trgovine u trgovinu i nakraju je kupila par svari. Bar neš korisno. I ja sam dobio puno robe. to je to, Pusa
Pa za prvi post cu stavit jednu pjesmu:
Ljubav
Kad prepoznaš ljubav
Piši i pretvori osjećaj u riječi,
Pretvori ih u dane oluja.
Kad pogriješiš u ljubavi
Ne zaboravi oprostiti.
Pokušaj učiniti prvi korak,
Ljudski je pogriješiti
I nitko nije savršen,
Ne zaboravi na to!
Valjda vam je dobra. Bay.
